Hrvatska divlja predstavlja vam ugrožene biljne vrste koje se još uvijek ponegdje mogu pronaći na području Hrvatske, a edukacija je najbolji način njihove zaštite. Ovog puta pričamo o intrigantnim i sasvim posebnom biljkama, mesožderkama. Ime zvuči opasno, ali ne morate se brinuti, njihov plijen su isključivo mali kukci, mikroorganizmi i druge male životinjice.

Kad pomislimo na biljke, uglavnom ih doživljavamo kao nježna bića koja mirno rastu, ovise o suncu i ne uzrokuju nikakvu štetu. No priroda zna biti puna iznenađenja. U hrvatskoj flori, među tisućama biljnih vrsta, kriju se i pravi mali predatori – biljke koje se hrane kukcima i sitnim vodenim životinjicama. Iako smo navikli misliti kako je biljkama dovoljno sunce, voda i plodno tlo, postoje i zanimljive iznimke.

Mesožderke ili kukcojetke rastu i u Hrvatskoj – i to u prirodnim staništima poput tresetišta, vlažnih livada, u vodi ili pod vodom. Neke čak rastu i na stijenama u vlažnim staništima prilagođene životu u naizgled nemogućim uvjetima. Te biljke razvile su fascinantne mehanizme kako bi nadoknadile ono što im tlo ne može ponuditi – dušik i mineralne tvari. Zbog nedostatka hranjivih tvari u tlu, ove biljke su razvile lovke i probavne enzime kojima hvataju i probavljaju sitne kukce i druge male životinjice, kako bi došle do potrebnih nutrijenata.

Zašto mesožderke jedu kukce?

Većina mesožderki raste na izrazito siromašnim, kiselim i vlažnim tlima, gdje druge biljke jedva preživljavaju. Kako bi nadoknadile manjak hranjivih tvari – osobito dušika – tijekom evolucije razvile su posebne prilagodbe: ljepljive kapljice na listovima koje hvataju plijen, razne oblike zamki, klopki i probavnih sokova. Ne love kukce iz "agresije", već zato što su u takvim uvjetima morale pronaći način da prežive.

Koje kukcojedne biljke ili mesožderke rastu u Hrvatskoj?

Holivudski filmovi „krivi“ su što mesožderke zamišljamo kao opasne zelene ubojice, proždrljive biljke koje hvataju sve što im se približi. Ti su prikazi najverojatnije inspirirani venerinom muholovkom (Dionaea muscipula J.Ellis), s plojkom lista preobraženom u lovku koja se sklapa.

U našim krajevima rastu neke druge, ali jednako zanimljive vrste mesožderki, a sve su zaštićene zakonom. U sklopu projekta Hrvatska divlja predstavljamo vam tri najpoznatije:

Okruglolisna rosika (Drosera rotundifolia L.)

Okruglolisna rosika je mala biljka koja izlučuje fine, mirisne sokove kojima privlači kukce, a zatim privučeni plijen zarobljuje pomoću sitnih, crvenih, ljepljivih dlačica (tentakula). Kad se kukac zalijepi, biljka polako savije list oko plijena i počne ga probavljati. Najčešće raste na tresetištima Gorskog kotara.

Ova se neobična biljka može pronaći u prijelaznim cretovima, a najpoznatiji lokaliteti su cretovi Blatuša, Dubravica, Plitvička jezera i sl. Najveća prijetnja opstanku ove biljke je nestajanje njezinih prirodnih staništa, što je posljedica klimatskih promjena - sve viših temperatura i zaraštavanja tresetišta. Aktivna uloga čovjeka u očuvanju i održavanju tih staništa mogla bi pomoći da ih priroda sačuva što je duže moguće.

Obična tustica (Pinguicula vulgaris L.)

Ova je biljka mesožderka svoje ime, Pinguicula, dobila od latinske riječi pinguis, što znači debeo ili masan, a odnosi se na debele listove prekrivene ljepljivim sekretom koji ostavlja dojam masnoće na dodir. Gornja površina listova prekrivena je velikim brojem žlijezdanih dlačica koje izlučuju ljepljivu sluz u koju se mali kukci zalijepe poput super-ljepila. Budući da biljka ne izlučuje mirisne nektare, pretpostavlja se da kukce privlače svjetlucave kapljice sluzi koje zamijene za rosu - pa, u pokušaju da je piju, bivaju uhvaćeni. 

Zalijepljene organizme biljka potom probavlja pomoću enzima. Nalazimo je na vlažnim staništima u planinskim područjima, a strogo je zaštićena biljna vrsta.

Obična mješinka (Utricularia vulgaris L.)

Za razliku od rosike i tustice, mješinke su vodene biljke koje koriste sitne mjehuriće kao zamke. Kad se, primjerice, vodeni račić približi zamci, biljka ga iznimno brzim pokretom usiše i zatim probavi. Zatvaranje zamke kod mješinke jedno je od najbržih pokreta zabilježenih u biljnom svijetu – čak tri puta brže od brzine zvuka. Nemoguće je pobjeći od njenog napada. 

Obične mješinke rastu u plitkim, bistrim vodama i močvarnim lokvama. Ima jarko žute cvjetove koji vire izvan vode, ali njima ne hvata kukce. 

Jesu li mesožderke opasne? Za ljude, ne.

Ne brinite, naše "domaće" mesožderke - odnosno autohtone vrste koje rastu u Hrvatskoj - love isključivo sićušne kukce i mikroorganizme, poput mušica, ličinki i drugih malih životinjica koje privlače mirisni biljni sokovi – ponekad čak i oprašivače. No u svijetu biljaka postoje i veći lovci – neke tropske vrste mogu uhvatiti čak i manjeg sisavca, poput miša. Kod nas takvih "divova" nema, ali u svom mikrosvijetu, ove biljke su vrhunski predatori.

Zašto su važne?

Mesožderke nisu samo zanimljivost – one su pokazatelji zdravih, rijetkih ekosustava. Njihova prisutnost znači da stanište još uvijek ima očuvane prirodne uvjete. Nažalost, s nestajanjem močvarnih i tresetnih područja, i one postaju sve rjeđe.

Kako ih možemo zaštititi?

• Ne brati ih ni presađivati iz prirode
• Podržavati očuvanje vlažnih staništa
• Sudjelovati u edukaciji i širenju znanja o domaćim vrstama
• Pratiti sadržaje i akcije inicijative Hrvatska divlja