Regije: Sjeverna Hrvatska

Opis vrste: Busenasta biljka žutih cvjetova s karakterističnim srcolikim laticama raspoređenima u križ. Listovi su joj s obje strane prekriveni zvjezdastim dlačicama, a bez cvijeta gotovo je neprimjetna.

Stanište: Iznimno ograničen areal – dolomitni brežuljak uz kamenolom Smerovišće kraj Samobora te područje kod Žiča u Sloveniji. Raste na sipkim, pjeskovitim padinama.

Ugroženost: Strogo zaštićena endemska vrsta, uvrštena na Crveni popis zbog vrlo visokog rizika od izumiranja. U Hrvatskoj je zabilježeno svega 587 jedinki.

Zanimljivost: Od milja ju nazivaju "samoborska degenija".

Regije: Istra, Primorje, Srednja Dalmacija, Južna Dalmacija

Opis vrste: zeljasta busenasta trajnica visoka do 10 cm (lat. acaulis = bez stabljike). Cvjetovi su blijedožuti na kratkim stapkama. Cvjeta u ožujku i travnju.

Stanište: Naseljava pukotine stijena i zidova.

Ugroženost: Ilirsko-jadranska endemična vrsta, strogo je zaštićena svojta i gotovo ugrožena (NT). Posebno su ugrožene populacije u pukotinama zidova i bedema jer se prilikom obnova uništava stanište.

Zanimljivost: biljka se samousađuje - savija stapke s tobolcima (plodovi sa sjemenkama) u pukotine stijena i zidova.

Regije: Istra, Primorje

Opis podvrste: višegodišnja razgranjena dlakava biljka s do 10 cm dugim podankom, bazalni listovi na dugim peteljkama (do 11 cm). Cvjetovi svjetlo-plavi do 2 cm u promjeru. Cvjeta u lipnju i srpnju.

Stanište: u pukotinama strmih vapnenačkih litica i zidina.

Ugroženost: Stenoendem istočne Istre i Kvarnera. Strogo zaštićena zakonom. Rijetka i gotovo ugrožena (NT).

Zanimljivost: ovaj endem bio je motiv poštanske marke iz 1996. godine.

Regije: Istra, Primorje, Gorski kotar i Lika, Srednja Dalmacija, Južna Dalmacija

Opis vrste: stabljika visine oko 40 cm koja nadvisuje uske listove, grana se i nosi 2 – 5 cvjetova svjetlije ili tamnije ljubičaste boje s žutom 'bradom'. Cvjeta u svibnju i lipnju.

Stanište: kamenjarski pašnjaci i pretplaninske rudine (neobrađeno zemljište obraslo travom).

Ugroženost: strogo zaštićena vrsta, endem, rasprostranjena u sj. Italiji, Sloveniji i Hrvatskoj od Istre, preko Kvarnera do srednje Dalmacije.

Zanimljivost: ilirsku peruniku opisao je Tommasini, talijanski botaničar i političar (bio je gradonačelnik Trsta) koji je opisao desetak hrvatskih endemičnih vrsta.

Regije: Istra, Primorje, Srednja Dalmacija, Južna Dalmacija

Opis vrste: višegodišnja busenasta biljka visoka do 40 cm. Stabljika je polegnuta s mnogobrojnim ograncima koji kao da su polomljeni pod kutem od 70–130°. Cvat je sličan klasiću s malim ružičasto-ljubičastim do bijelim cvjetićima (njih 3–6). Cvjeta u srpnju i kolovozu.

Stanište: uz morsku obalu na stijenama, voli sol (halofilna vrsta).

Ugroženost: dosta česta vrsta, no svejedno na popisu strogo zaštićenih biljaka Hrvatske. Zbog intenzivne gradnje na području Istre i Makarskog primorja dolazi vrlo rijetko. Stenoendem.

Zanimljivost: biljku je prvi opisao talijanski botaničar i prvi herbarski primjerak čuva se u Bolonjskom herbariju. Ime vrste (lat. *cancellata* = mrežica) odnosi se na ogranke koji su mrežasto isprepleteni. Otuda se i biljka na hrvatskom zove *mrižica*.

Regije: Istra, Primorje

Opis vrste: trajnica do 30 cm visine. Bazalni listovi razlikuju se od stabljičnih listova (heterofilija). Cvijet je promjera 1 – 2 cm, svjetloplav, cjevasto zvončast s visećim tobolcima (to su dvije karakteristike koje ga najlakše razlikuju od Waldsteinovog zvončića). Cvjeta od srpnja do rujna.

Stanište: vrlo mali areal od 6-7 km² u pukotinama strmih stijena iznad Lovrana na Učki između 50 i 1396 m n.v.

Ugroženost: rijetka, strogo zaštićena i gotovo ugrožena vrsta procijenjena na 10000 jedinki. Stenoendem kojem je primarno stanište ugroženo uništavanjem te predstavlja ozbiljnu prijetnju opstanku vrste.

Zanimljivost: Tommasinijev zvončić opisao je berlinski profesor botanike 1848. godine. Dugo se mislilo da je ova vrsta zapravo Waldsteinov zvončić kome je vrlo slična. Često se uzgaja u vrtovima.

Regije: Primorje

Opis vrste: višegodišnja jastučasta biljka do 30 cm visine s vrlo šiljatim bodljikavim listovima. Cvijet ima jako uske latice bijele ili ružičaste boje. Prašnice su plave boje. Cvjeta od lipnja do kolovoza.

Stanište: raste na točilima i izrazito je prilagođena ekstremnim uvjetima staništa. Raste od obale mora do 700 m n.v. Dolazi i u pukotinama stijena, ruderalnim staništima uz prometnice te šljunčanim žalovima.

Ugroženost: strogo je zaštićena vrsta te endem Italije, Slovenije i Hrvatske. Ugrožava ju mehaničko uklanjanje s plaža koje se koriste kao kupališta.

Zanimljivost: primorski mekinjak je prava vrsta točilarka koju karakterizira: jastučasti rast, razgranjen i produžen korijenov sustav, bodljikast oblik listova.

Regije: Primorje

Opis vrste: razgranati grm visok do 15 cm. Trodijelni listovi su srebrnkasto dlakavi s donje strane, a gotovo goli odozgo. Na svakoj grani ima 2-4 jednosimetrična žuta cvijeta. Plod je mahuna s 1-2 sjemenke. Cvjeta od svibnja do srpnja.

Stanište: raste u visinskoj pojasu od 100 – 1300 m na staništima izloženima buri, na kamenjarskim pašnjacima i pretplaninskim šikarama.

Ugroženost: strogo je zaštićena vrsta i nedovoljno poznata (DD). Sjeverno-ilirski je endem s nekoliko nalazišta u Italiji i Sloveniji. U Hrvatskoj se pojavljuje od Gorskog Kotara do južnog Velebita.

Zanimljivost: u Hrvatskoj je zabilježeno 16 vrsta iz roda Genista, a od toga su 4 endema. Smatra se da rod ishodišno potječe iz Mediterana.

Regije: Gorski kotar i Lika, Sjeverna Hrvatska, Slavonija

Opis vrste: Zeljasta trajnica do 15 cm visine. Ima prizemne tamnozelene kožaste listove koji prezimljuju i sastavljeni su od 7-9 liski. Razvija 1-3 prilično velika cvijeta (8-11 cm). Listovi ocvjeća su bijeli s vanjske strane blijedo ružičasti, a nakon oprašivanja crvenkasti ili ljubičasti. Cvjetovi su od siječnja do ožujka, a ponekad cvatnja započne već u vrijeme Božića.

Stanište: Raste na propusnim i suhim tlima u šumama bora, smreke ili bukve.

Ugroženost: Strogo zaštićena, osjetljiva svojta (VU). Endem je Hrvatske, Slovenije, Italije (sjeveroistok) te Bosne i Hercegovine.

Zanimljivost: Biljka je otrovna i ljekovita, a zbog svojih velikih i atraktivnih cvjetova iznimno je cijenjena u hortikulturi.

Regije: Gorski kotar i Lika

Opis vrste: Niska, jastučasta trajnica srebrnastobijele boje. Cvjetovi se nalaze na vrhu 10 cm dugih stabljika, jarko su žuti, s četiri latice. Ovisno o vremenskim uvjetima i nadmorskoj visini, cvjeta od travnja do kraja lipnja.

Stanište: Raste na primorskim točilima od 1150–1300 m n.v., te na kamenjarskim pašnjacima neposredno iznad mediteranske zone, na 300–450 m n.v.

Ugroženost: Kritično ugrožena i strogo zaštićena vrsta. Hrvatski stenoendem s vrlo malobrojnim populacijama, ugrožen zarastanjem staništa, sabiranjem i ispašom muflona.

Zanimljivost: Jedna je od najpoznatijih hrvatskih stenoendema. Otkrio ju je 1907. mađarski botaničar Arpad Degen. Monotipski je rod, srodan rodu Fibigia. Nalazi se na kovanici od 50 lipa i poštanskoj marki iz 1982.

Regije: Gorski kotar i Lika, Srednja Dalmacija

Opis vrste: Trajnica s jajastom lukovicom i uspravnim stabljikama do 70 cm visine, zelene boje s mogućim crvenim mrljama. Duguljasti listovi najbrojniji su u srednjem dijelu stabljike. Na vrhu stabljike razvija se cvat s 3 do 8 povinutih cvjetova. Grimizna boja cvjetova razlikuje ovu vrstu od ostalih ljiljana. Cvjeta u srpnju i kolovozu, a cvjetovi su mirisni.

Stanište: Topla, sušna staništa submediteranske zone, najčešće u toploljubivim šumama i šikarama primorskih Dinarida.

Ugroženost: Strogo zaštićen endem Hrvatske, BiH i Crne Gore.

Zanimljivost: Prva ju je opisala splitska prirodoslovka Marija Selebam de Cattani, po kojoj je vrsta i dobila ime. Cijenjena je i u hortikulturi zbog upečatljivih cvjetova.

Regije: Gorski kotar i Lika

Opis vrste: Niska trajnica kojoj listovi tvore rozetu. Cijela biljka je ljepljiva. Cvjetovi, njih 1-3, su na maksimalno 8 cm visine. Vjenčić ima 5 latica ružičaste ili ljubičaste boje. Cvjeta od svibnja do srpnja.

Stanište: Raste od gorskog do pretplaninskog pojasa, najčešće od 1200-1700 m n.v. Raste u pukotinama stijena na sjenovitim i otvorenim mjestima te u krškim šumama.

Ugroženost: Strogo je zaštićena vrsta te endem Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Zanimljivost: Vrstu je prvi opisao austrijski botaničar Schott i imenovao je u čast Paula Kitaibela, poznatog mađarskog botaničara koji je početkom 19. stoljeća intenzivno istraživao floru Velebita.

Regije: Gorski kotar i Lika

Opis vrste: Zeljasta trajnica s više-manje savijenom puzajućom stabljikom. Stabljika je dlakava s brojnim listovima koji su samo s donje strane dlakavi. Peteljke listova su kratke srasle gotovo cijelom dužinom s palistićima (po tome se razlikuju od sličnih vrsta). Cvjetovi su sjedeći skupljeni u kuglaste glavice ružičaste boje.

Stanište: Raste na kamenjarima gorskog i pretplaninskog područja, u rječicama koje presušuju i u poplavnim krškim poljima, odnosno staništima koja su dio godine pod vodom ili vrlo vlažna.

Ugroženost: Strogo zaštićena vrsta, hrvatski endem.

Zanimljivost: Velebitsku djetelinu prvi je opisao Degen prema primjercima koje je sakupio 1905. godine na Velebitu. U Sloveniji je pronađen 1971. godine samo jedan lokalitet koji nikada poslije nije potvrđen.

Regije: Sjeverna Hrvatska

Opis vrste: Zeljasta trajnica visoka do 40 cm. Stabljika je gotovo gola, razgranata u 2–4 ogranka s malo listova. Prizemni listovi su kožasti, dlanasto razrezani u 7–11 liski pilastog ruba. Izdanak nosi 3 do 9 cvjetova promjera do 5,5 cm. Cvjetovi su izvana bakrenasto-crveni do tamnoljubičasti, a iznutra s ljubičastim ili žutozelenim žilama. Cvate od veljače do travnja.

Stanište: Raste u nižim i srednje visokim brdima, najčešće u bukovim i jelovim, rjeđe u hrastovim šumama.

Ugroženost: Strogo zaštićen endem Hrvatske i istočne Slovenije. Trenutno nije ugrožen.

Zanimljivost: Postoji više varijeteta i formi koje se razlikuju po boji cvjetova i građi listova. Vrlo je sličan hrvatskom kukurijeku (H. croaticus).

Regije: Sjeverna Hrvatska, Slavonija

Opis vrste: Trajnica visoka od 20 do 50 cm, uspravna, nerazgranjena. Ima 2-4 izmjenično raspoređena lista i na vrhu 4-15 skupljenih cvjetova. Cvjetovi su veliki s 4 bijele latice i ljubičastim prašnicama. Cvjeta od travnja do lipnja.

Stanište: Raste u nizinskom i gorskom pojasu kontinentalne Hrvatske. Voli duboka i rahla humusna tla, bukove, hrastove i grabove šume.

Ugroženost: Strogo zaštićena vrsta koja se ne smatra ugroženom. Endem je koji obuhvaća sjeverozapadni dio Balkanskog poluotoka.

Zanimljivost: Rod *Cardamine* u Hrvatskoj je zastupljen s 22 vrste i podvrste među kojima je 6 endema.

Regije: Sjeverna Hrvatska, Slavonija

Opis vrste: Zeljasta trajnica koja lista u proljeće. Ima sabljaste listove do 70 cm dužine. Stabljika je razgranjena i svaki ogranak nosi do dva modro-ljubičasta cvijeta s žućkastom 'bradom'. Cvjeta od travnja do lipnja.

Stanište: Šumske čistine i rubovi šuma i šikara od 150-730 m n.v., često na humusnom tlu, rjeđe na kamenitoj podlozi.

Ugroženost: Strogo zaštićena vrsta, osjetljiva (VU); Endem Hrvatske i Slovenije.

Zanimljivost: Vrlo dekorativna vrsta, česta u vrtovima i parkovima kontinentalne Hrvatske. Bila je na poštanskoj marki iz 1994. godine.

Regije: Sjeverna Hrvatska, Gorski kotar i Lika, Srednja Dalmacija

Opis vrste: Zeljasta trajnica s četverobridnom, uspravnom stabljikom visine do 60 cm. Listovi su vrlo uski. Čaška je tamnosmeđa ili tamnocrvena. Najčešće ima 3 do 7 žarkocrvenih cvjetova skupljenih u vršnu glavicu. Cvate u lipnju i srpnju, a u višim područjima i u kolovozu.

Stanište: Raste na brdskim livadama, pretplaninskim travnjacima, te u toploljubivim šumama i šikarama, na 200–1500 m n.v.

Ugroženost: Strogo zaštićena i osjetljiva vrsta (VU). Zbog ukrasnih cvjetova često se bere, a populacije opadaju i zbog nestanka ispaše i košnje.

Zanimljivost: Otkriven na Oštrcu kod Samobora, a ime *Dianthus croaticus* dao mu je mađarski botaničar. Rodu *Dianthus* ime je dao Linné – znači "božanski cvijet".

Regije: Istra, Gorski kotar i Lika, Srednja Dalmacija

Opis vrste: Trajnica uspravna do 30 cm visoka s 2-3 ogranka. Malobrojni listovi preko zime odumiru te prezimljava u podanku. Listovi na dugim peteljkama i plojkom izrezanom, na 7-16 liski. Liske često razdijeljene na 2-12 isperaka. Cvjetova 3-7 na mekanim povijenim stapkama. Peta latica su izvana žute, modrozelene ili ljubičaste boje, a iznutra zeleni s ljubičastim žilicama. Poslije cvatnje boja se izgubi. Cvjeta tijekom ožujka i travnja.

Stanište: Rasprostranjena je od primorskog submediterana do kontinentalnih i viših krških područja.

Ugroženost: Strogo je zaštićena vrsta i ne smatra se ugroženom. Endem je Hrvatske, Slovenije, Italije, BiH, Crne Gore i Albanije.

Zanimljivost: Vrsta je vrlo varijabilna a razlike su pretežno u boji cvjetova i obliku listova.

Regije: Srednja Dalmacija

Opis vrste: Patuljasta perunika do 10 cm visine. Srpasti nježni listovi oko 8 cm dugački. Na stabljici jedan krupni cvijet u dvjema bojama, žuta ili ljubičasto-modra sa žućkasto-bjelkastom 'bradom'. Cvijeta u travnju i svibnju.

Stanište: Raste na (sub)mediteranskim suhim travnjacima.

Ugroženost: Strogo zaštićena biljka, gotovo ugrožena (NT). Stenoendem s malobrojnim populacijama koje su ugrožene širenjem naselja i prirodnom sukcesijom.

Zanimljivost: U hrvatskoj flori ima 12 vrsta perunika i dva hibrida, od čega je pet vrsta endemično.

Regije: Južna Dalmacija

Opis vrste: Vrlo snažna višegodišnja biljka s debelim podankom, visoka i do 100 cm. Listovi sabljastog oblika i dugački oko 35 cm. Zimi se nikada ne osuše do kraja. Cvjetovi krupni 3 – 5 komada, svjetlo ljubičaste boje, po rubu sa svjetlo smeđim do crveno-ljubičastim žilicama. 'Brada' je intenzivno žuta. Cvjeta od travnja do lipnja.

Stanište: Na dalmatinskim vapnenačkim stijenama i kamenjarskim travnjacima do 600 m n.v.

Ugroženost: Strogo zaštićena vrsta, endem Dalmacije, Crne Gore i Albanije.

Zanimljivost: Vrlo dekorativna vrsta koja se lako razmnožava vegetativno. Vrlo otrovna, ali se koristi i u ljekovite svrhe (podanak).

Regije: Srednja Dalmacija, Južna Dalmacija

Opis vrste: Trajnica s polegnutom ili uspravnom stabljikom do 15 cm, najčešće je dlakava. Listovi uski, dugi do 12 cm, a uski maksimalno 1.5 mm. Cvjetovi, njih 15-ak, skupljeni u glavicu i imaju oblik zvonca i plavo-ljubičaste su boje. Cvjeta od svibnja do srpnja.

Stanište: Raste na submediteranskim travnjacima, istočno jadranskim pašnjacima, te dalmatinskim vapnenačkim stijenama. Najčešće na manjim nadmorskim visinama, rjeđe u brdskom i planinskom području.

Ugroženost: Strogo zaštićena vrsta ugrožena devastacijom staništa. Endem koji se prostire od Slovenije do Albanije.

Zanimljivost: Cijeli rod *Edraianthus* endemičan je za Balkan, a uskolisno zvonce je s najvećim arealom.

Regije: Južna Dalmacija

Opis vrste: Trajnica koja oblikuje guste busene, cijela je prekrivena bijelim dlačicama pa djeluje srebrnkasto. Bazalni listovi su na dugim peteljkama, mogu biti cjeloviti ili perasti. Iz rozete izbijaju stabljike visoke do 60 cm s kuglastim, intenzivno žutim cvatovima sastavljenima od cjevastih cvjetova. Cvate tijekom lipnja i srpnja.

Stanište: Raste u pukotinama okomitih stijena i na morskim klifovima okrenutima prema jugu i jugozapadu, izloženima snažnom suncu.

Ugroženost: Hrvatski je stenoendem, strogo zaštićen i gotovo ugrožen (NT), pa je potreban poseban oprez, osobito zbog prisutnosti u turističkim zonama.

Zanimljivost: Jedan je od najpoznatijih hrvatskih endema, uz velebitsku degeniju. Opisao ga je Linné, a herbarski primjerak čuva se u Londonu. Marka s motivom izdana je 1996.

Regije: Južna Dalmacija

Opis vrste: Biljka koja ima jajastu lukovicu, golu i cilindričnu stabljiku visoku 20-30 cm. Listova ima 3-4, zeleno-modrikasta. Cvat je raspršen s 25-40 cvjetova kojima su stapke nejednako dugačke. Cvjetovi su zvonasti, žuto-zelenkasti. Prašnici vire iz ocvijeća. Cvjeta u lipnju i srpnju.

Stanište: Raste na osunčanim točilima na otoku Visu od 300-500 m n.v. unutar mješovitih šuma i makije te na mediteranskim pašnjacima.

Ugroženost: Strogo zaštićena vrsta, stenoendem. Za sada je zabilježena na otoku Visu, Braču, Korčuli i Pelješcu.

Zanimljivosti: Vrsta je prvi puta opisana tek 2008. godine.

Regije: Južna Dalmacija

Opis vrste: Busenasta trajnica, nalik polugrmu do 15 cm visine. Listovi rozete su jajasto izduženi, a stabljični lopatasti. Biljka je gusto obrasla dlakama što joj daje svjetliju boju pa otuda naziv sijedac! Cvjetovi su žarko žute boje s 4 latice i skupljeni su u grozd. Cvjeta od ožujka do lipnja.

Stanište: Raste u visinskom pojasu od 500 do 1100 m n.v. na gotovo okomitim dalmatinskim vapnenačkim stijenama.

Ugroženost: Strogo je zaštićena vrsta, gotovo ugrožena (NT). Stenoendem je juga Hrvatske.

Zanimljivost: Svojim izgledom sijedac naviše nalikuje degeniji, pa se za njih kaže da su 'brat i sestrica'.

Regije: Gorski kotar i Lika, Srednja Dalmacija

Opis vrste: Trajnica s odrvenjelim donjim izdancima, visine do 30 cm. Stabljike i listovi su dlakavi. Listovi su sjedeći i različita oblika duž stabljike. Gornja strana je tamnija, a naličje svjetlije zelene boje. Cvjetovi su ružičasto-grimizni, dlakavi izvana i 2,5 puta duži od čaške. Biljka je aromatična i bogata eteričnim uljima. Cvate od lipnja do rujna.

Stanište: Raste u pukotinama stijena od 150 do preko 2000 m n.v., u brdsko-planinskim područjima.

Ugroženost: Strogo zaštićena endemska vrsta. Raste u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori i zapadnoj Srbiji – u Hrvatskoj na Kalniku, Risnjaku, Velebitu, Dinari i Velikoj Kapeli.

Zanimljivost: Od 9 hrvatskih vrsta roda *Micromeria*, tri su endemi. Marka s motivom izdana je 2000.