Ombla: mala rijeka s velikom pričom dubrovačkog krša
12. ožujka 2026.
Što su biokoridori i zašto ih Hrvatska mora čuvati
13. travnja 2026.
Hrvatska je dobila novi park prirode — Zagorske gore. Hrvatski sabor ga je proglasio 13. parkom prirode 6. ožujka 2026., a riječ je o velikom i iznimno vrijednom području na sjeveru zemlje koje obuhvaća Ivanščicu, Strahinjščicu, Maceljsku goru, Ravnu goru i Bednjanski kraj. Park se prostire na 300,87 četvornih kilometara kroz Krapinsko-zagorsku i Varaždinsku županiju, sve do granice sa Slovenijom.
Na prvi pogled, Zagorske gore mnogima možda djeluju kao pitom, poznat kraj - brežuljci, šume, livade i stari zagorski pejzaži. Ali upravo se u toj “pitomosti” skriva njihova posebnost. Na relativno malom prostoru ovdje se susreću šumska, travnjačka, riječna, močvarna i špiljska staništa, zbog čega se ovo područje smatra jednim od prirodno najbogatijih dijelova kontinentalne Hrvatske. Uz to, Zagorske gore važne su i zbog svoje geološke, geomorfološke i paleontološke vrijednosti. Brojke dodatno pokazuju koliko je ovaj kraj poseban. Na području novog parka zabilježeno je oko 1.200 biljnih vrsta i podvrsta, što je otprilike petina ukupne hrvatske flore, a više od 30 životinjskih vrsta smatra se endemskima. U parku se nalaze i tri već zaštićena područja - Mačkova pećina, Vindija i park-šuma Trakošćan - što dodatno potvrđuje koliko je ovaj prostor važan za očuvanje prirode.
Zagorski bregi s crkvicama simbol su pitomog krajolika sjeverne Hrvatske. Ispod te smirenosti skriva se iznimna prirodna raznolikost zbog koje su danas dio novog parka prirode.
No proglašenje parka prirode ne znači da je prostor “zaključan” za ljude. Upravo suprotno - park prirode je oblik zaštite koji pokušava spojiti očuvanje prirode i život ljudi u prostoru. To znači da su mogući održivi turizam, edukacija, rekreacija i druge aktivnosti, sve dok ne narušavaju ono što ovaj kraj čini posebnim. Službeni izvori naglašavaju i da novi status otvara dodatne mogućnosti za održivi razvoj, promociju prirodne i kulturne baštine te jaču zaštitu vrijednih krajolika. Za lokalnu zajednicu to može biti velika prilika. Jača zaštita prirode često znači i više prostora za pametno osmišljene projekte, edukativne sadržaje, poučne staze, interpretaciju baštine i razvoj turizma koji ne troši prirodu, nego je čuva. Ministarstvo pritom naglašava da se dugoročno očuvanje parka treba provoditi u suradnji s lokalnim stanovništvom, što je važno jer priroda najbolje opstaje kad ljudi nisu isključeni iz priče, nego postanu njezin aktivan dio. Za posjetitelje, Zagorske gore su poziv da upoznaju jedan drugačiji tip hrvatske divljine - onu kontinentalnu, tihu i slojevitu. Ovdje priroda nije spektakularna na “razglednički” način kao more ili visoke planine, nego osvaja postupno: kroz šumske staze, livade pune života, stare geološke priče i osjećaj da se na malom prostoru skriva puno više nego što se vidi na prvi pogled. Upravo zato ovaj park može postati jedno od onih mjesta koje nas podsjećaju da divljina ne mora uvijek biti dramatična da bi bila vrijedna.
A kako ga posjećivati? Jednostavno: polako, pažljivo i s poštovanjem. Držati se označenih puteva, ne uznemiravati životinje, ne brati biljke, ne ostavljati otpad i prihvatiti da je priroda ovdje domaćin, a mi gosti. To je najbolji način da novi park prirode ostane upravo ono što jest - prostor života, raznolikosti i ravnoteže.
