Od cvijeta do ploda: Kako oprašivanje pokreće cijeli lanac života
1. svibnja 2024.
Hrvatska – skriveni vrt starog kontinenta
19. veljače 2025.
Odmarajući glavu od svakodnevnice lutajući bespućima interneta naletio sam na nešto zanimljivo, hrvatskadivlja, ma da, što je sada to. Što je stvarno netko krenuo pisati o bioraznolikost. No otvarajući i čitajući sve više i više spoznajem da se ne radi samo o još jednom blogu… ovo je projekt, ovo je stvarno, ovo je pokret. Odmah sam znao, želim biti dio pokreta, i ja želim dati dio sebe. I evo me, kod vas na ekranu, pišem i ja, suradnik divljoj prirodi. A kako da se predstavim… Ja sam biolog, ekolog, znanstvenik, no prije svega, otac i suprug. Moja obitelj me ispunjava, a priroda puni. Oduvijek sam znao da ću raditi nešto sa prirodom, nešto sa zemljom, nešto negdje kopajući i istraživajući. Krenulo je još od malih nogu, od roditelja, gdje sam sa svojom obitelji dane i dane provodio na vikendici, u prirodi, na planinarenju Samoborskim gorjem, plivajući morem Pulskog zaljeva, i naravno, gledajući na TVu Sir Davida Attenborough. I evo me sada, na pragu 40te, sa dvoje prekrasnih kikića i suprugom, kao voditelj stručnog tima za zaštitu prirode pri EKONERGu, Institutu za energetiku i zaštitu okoliša, a zapravo još studiram, kao doktorski student Sveučilišta u Zagrebu. Kao mladoj osobi dani su mi ispunjeni – učenjem, rastom, užurbanim jutrima i kasnonoćnim razmišljanjima. I premda je put ponekad zavojit, cilj mi je jasniji nego ikad. Zahvalan sam što imam priliku oblikovati budućnost – i kao otac i kao istraživač. No, što je moj fokus? Bez sumnje, priroda. A zapravo – životinje, vukovi, baš oni koji me najviše intrigiraju. Suživot nas i njih, ljudi i vukova, čovječanstva i divljine. Zato, da bolje predstavim sebe, ovaj put obraćam se tebi, VUČE…
Neki te zovu zvijer, drugi te zovu čuvar šuma. A ja? Ja te zovem brat divljine, sjenka što klizi stazama Velebita, duh slobode u magli jutra. Ti si moj podsjetnik na ono iskonsko, na snagu koja ne pristaje na okvire, na mudrost što šuti, a vidi sve. Jesi li samo životinja, ili si simbol svega što ne možemo ukrotiti, svega što nas podsjeća da smo tek gosti u ovom svijetu?
Tvoje staze su skrivene, tvoji tragovi rijetki, ali tvoja prisutnost mijenja cijelu šumu. Gdje ti kročiš, priroda diše punim plućima. Tvoje zavijanje razbija tišinu, podsjeća nas da još ima nade za divljinu. Tvoja obitelj, tvoj čopor, tvoja odanost – učiš me što znači pripadati, štititi svoje, živjeti u skladu s ritmom šume.
Zahvaljujem ti, vuče, što me podsjećaš na poniznost pred prirodom. Što me učiš da snaga nije u sili, već u ravnoteži. Što mi pokazuješ da je dom ondje gdje poštuješ pravila zemlje i šume. Tvoj pogled, oštar i oprezan, tjera me da preispitam svoje granice – jesam li spreman za suživot, za prihvaćanje drugačijeg, za povratak divljini?
Znam, nisi uvijek bio dobrodošao. Znam, često si bio progonjen, neshvaćen, krivo optužen. Ali danas, više nego ikad, trebamo tebe, tvoj glas, tvoju prisutnost. Jer gdje ima vuka, ima i zdrave šume, ima i ravnoteže. Bez tebe, priroda je tiša, praznija, siromašnija.
Zato, vuče, dok gledam tvoj trag u rosnoj travi, shvaćam – tvoja sudbina nije odvojena od sudbine cijele naše prirode. Ti si njezin glas, ali i njezino upozorenje. Tvoj nestanak bio bi tišina praznih šuma, rijeka, planina. Zato dok ti obećavam da neću okrenuti glavu od tebe, isto obećanje dajem i njoj, prirodi – svakom stablu, svakoj kapi vode, svakom živom biću koje zajedno s tobom čini ovu zemlju domom. Neću šutjeti, i ti vuče i priroda nas trebate. Pozivam zato sve nas, da vratimo prirodi barem djelić onoga što nam je priroda dala. Svaki naš mali potez – svaka očišćena staza, svaka posađena biljka, svaka kap vode koju sačuvamo – to je naš dar njoj, prirodi, i naravno tebi, vuče moj. Svako čišćenje cipela prije ulaska u njen i tvoj dom, svako brisanje tragova koje ostavljamo, svaki osmijeh upućen onome do nas, to je naša zahvalnost.
Za kraj, dopustimo tebi, Prirodo Hrvatske, da budeš ono što jesi – divlja, slobodna, svoja. Podivljaj. Dajmo ti prostora, za ponovno buđenje, za povratak tvojih izgubljenih šuma, rijeka i životinja. Naučimo živjeti s tobom, a ne protiv tebe. Naučimo ti vjerovati, da vodiš, da rasteš, da dišeš. Podivljaj prirodo Hrvatska, podivljaj! A mi? Mi ćemo čuvati i tebe prirodo i tebe vuče, voljeti i učiti od vas, svaki dan iznova. A ja, često poželim, makar na trenutak, vratiti se svojim dječjim snovima i prošetati ruku pod ruku sa Sir Davidom. No bez brige, veselim se danima pred sobom, kada ću svoje sinove, skupa sa suprugom, povesti u zajedničko istraživanje prirode. Zaista, taj dan je stigao... samo da i ti vuče i ti prirodo izdržite, da vas i moji klinci jednog dana upoznaju... i hoće, sigurno hoće.
Matko Bišćan, mag.oecol. et prot.nat.
voditelj stručnog tima za zaštitu prirode u EKONERG - Institutu za energetiku i zaštitu okoliša / doktorand na Sveučilištu u Zagrebu (#rewilding-large_carnivores)
