Lokve – skriveni izvori života na Velebitu

Originalni, opširniji članak objavljen je na web-stranici naših partnera Rewilding Velebit i možeš ga pročitati ovdje.

Prije sedam godina Rewilding Velebit pokrenuo je projekt obnove lokvi, bunara i izvora na Velebitu, kako bi divljim životinjama na ovom krškom terenu osigurao pouzdane izvore vode. Od tada su obnovili ili izgradili oko 30 vodenih tijela – od malih lokvi skrivenih u kršu do bunara i šterni uz stare staze.

Ovo je priča o tome zašto su ta mala vodena zrcala toliko važna i kako izgleda njihov povratak na planinu.

Nekad svako selo – danas tek pokoja lokva

Ako se pogleda stare zemljopisne karte Velebita, planina je doslovno prošarana plavim točkama – lokvama, izvorima i bunarima. Svako je selo imalo nekoliko njih. Služile su prvenstveno ljudima i stoci, ali i divljim životinjama koje su uz njih imale vodu kroz cijelu godinu.

S vremenom se slika mijenja: stanovništvo se iseljava, tradicionalno stočarstvo prestaje, a sela i pastirski stanovi ostaju napušteni. Kad su ljudi otišli, nestala je i potreba za održavanjem. Lokve su počele zarastati, puniti se muljem i granjem, bunari su propadali, a drveni poklopci na šternama trunuli. Istovremeno, zbog globalnog zatopljenja ionako rijetki izvori sve češće presušuju, posebno na sunčanoj, primorskoj strani Velebita.

Divlje životinje, koje su se desetljećima oslanjale na vodu u tim „ljudskim“ vodenim tijelima, odjednom ostaju bez sigurnih pojilišta.

Od suživota do odgovornosti

Nekadašnji suživot čovjeka, stoke i divljih životinja na Velebitu danas je gotovo nestao – ali odgovornost je i dalje na čovjeku.

Zato Rewilding Velebit od 2017. godine:

obnavlja stare lokve i bunare
gradi nove lokve na ključnim lokacijama
osigurava šterne i bunare da ne postanu zamke za divlje životinje

Prva lokva, na području Ružnih draga, napravljena je prije sedam godina i i dalje je aktivna. Od tada je tim radio na više od 30 lokvi, bunara i izvora diljem Velebita – od čišćenja i produbljivanja, do izgradnje potpuno novih vodenih tijela.

Kako se gradi lokva koja traje desetljećima?

Kod obnove i izgradnje lokvi koristi se prirodan, provjeren recept:

na dno ide vodonepropusni sloj gline
bočne stijenke, kad god je moguće, podzidaju se kamenom
biraju se prirodne depresije u terenu gdje se voda prirodno skuplja
lokacije se biraju tako da pokrivaju udaljena i viša područja, gdje nema prirodnih izvora

Uz povremeno čišćenje od mulja, granja i zarasle vegetacije, takve lokve mogu desetljećima služiti kao siguran izvor vode.

Bunari i šterne – od opasnosti do spasilačkih rampi

Na Velebitu ima puno bunara i šterni koje je nekad koristio čovjek. Kad se poklopci raspadnu, oni postaju opasne zamke – životinja koja upadne nerijetko nema kako izaći zbog glatkih, vertikalnih zidova.

Zato se na takvim objektima:

grade pristupne rampe kako bi divlje životinje mogle sigurno prići vodi i popiti
omogućava im se izlazak u slučaju da upadnu
tamo gdje postoji drugi pouzdan izvor vode u blizini, postavljaju se poklopci kako bi se spriječili padovi

I pritom se ne zaboravlja na vodozemce – njima se jednostavnim rješenjima (npr. granama) omogućuje da i dalje ulaze i izlaze iz šterni i bunara.

Zašto su lokve važne za bioraznolikost?

„Manja vodena staništa, kao što su lokve, važne su sastavnice biološke raznolikosti jer stvaraju utočišta za divlje životinje“, naglašava Marija Krnjajić, voditeljica tima Rewilding Velebit.

Lokve i bunari na Velebitu:

osiguravaju vodu velikim biljojedima koji održavaju travnjake – a travnjaci dalje hrane bogatu bioraznolikost
služe kao pojilišta plijenu i predatorima – od jelena do velikih zvijeri
daju život kukcima koji s velebitskih livada dolaze po gutljaj vode
presudni su za vodozemce, vjerojatno najugroženiju skupinu zbog ograničene mogućnosti kretanja u potrazi za vodom
pomažu i šišmišima, čije se špiljsko stanište nadovezuje na mozaik livada, šuma i lokvi

Drugim riječima – svaka lokva je mali, ali kritičan komadić slagalice bioraznolikosti.

Voda i izvan rewilding zona

Održavanje postojećih i gradnja novih vodenih tijela postala je stalna aktivnost Rewilding Velebit tima. Potreba za vodom, naravno, ne prestaje na granici njihovog službenog područja djelovanja.

Zato su počeli graditi lokve i izvan rewilding zona, na drugim dijelovima Velebita. Prva takva lokva izgrađena je na sjevernom Velebitu, kod naselja Krasno – i tek je početak širenja ovakvih aktivnosti.

Istovremeno, radi se i na povezivanju staništa – smanjenju fragmentiranosti krajolika kako bi divlje životinje lakše dolazile do prirodnih izvora vode u podnožju Velebita, posebno na ličkoj strani.

Konkretan rad po cijelom Velebitu

Tijekom godina obnovljene su i uređene lokve, bunari i šterne na mnogim lokacijama, među ostalim:

u Raminoj koriti, na području Ružnih draga, Samara, Smrčkove doline, oko Takalica i Sladovače
u rewilding području Jablanac – primjerice lokve na Šarnici i Trolokvama, bunari kod Gornjih Bilena, Štokića, Roginke, Zavratnice…
na području Crne dulibe – Metle, gdje su osigurane lokve i šterne te napravljene rampe za silazak životinja
na sjevernom Velebitu, gdje je instalirana prva nova lokva izvan rewilding područja

Na karti Velebita to su možda samo male plave točke – ali u stvarnosti su to mjesta na kojima život može opstati i u sve toplijim, sušnijim uvjetima.

Plave točke koje vraćaju život kršu

Obnova lokvi, bunara i izvora nije samo tehnički posao – to je vraćanje vode u krajolik i obnova nekadašnjeg odnosa čovjeka i planine.

Dok globalno zatopljenje i dalje pritišće krška područja, ovakvi projekti pokazuju koliko lokalne, konkretne akcije mogu značiti za opstanak divljih životinja i očuvanje bioraznolikosti.

Kako kaže tim Rewilding Velebita, cilj je da karta Velebita – ali i drugih krških planina, od Dalmacije do Istre – ponovno bude gusto prekrivena plavim topografskim oznakama koje doslovno znače život.

Ako te zanima više detalja, tehničkih rješenja i konkretnih lokacija na kojima su lokve i bunari obnovljeni, obavezno baci pogled na originalni članak na webu Rewilding Velebit – našeg ključnog partnera u vraćanju divljine Velebitu.