Zamisli da ti netko usred običnog dana šapne: “Jedna zemlja u Europi skriva više živih bića nego gotovo cijela Europa.” Mislio bi da je pretjerano, zar ne? Ali, što ako tajna prirodnog bogatstva zaista leži ovdje, pod tvojim nogama? Dok tražiš signal na planini, sunčaš se na otoku ili čekaš tramvaj na rubu Maksimirske šume, zapravo hodaš po jednoj od najljepših pozornica kontinenta – i većina nas to ne zna. Često mislimo da su egzotične vrste i nevjerojatni ekosustavi rezervirani za daleke krajeve, da “prava divljina” živi negdje drugo. No istina je da Hrvatska drži broncu na europskom podiju bioraznolikosti, i to ne zahvaljujući sreći, nego beskrajno slojevitim krajolicima koji kriju čuda što ih svijet tek treba upoznati.

Kada kreneš u šetnju planinama, kroz gustu šumu Velebita, negdje u tišini među stablima i rosom, možda nećeš odmah pomisliti da se tvoji koraci stapaju s koracima vuka ili risa. Možda će ti na plaži kraj mora, u uvalama gdje mirisi borova miješaju sol, kroz šljunak protrčati gušter. A kad padne noć, na mirnu vodu Kopačkog rita sleti orao štekavac. U svakom kutku ove zemlje skriva se čudesna priča.

Zašto je Hrvatska baš ovako bogata životom? Prvenstveno zbog svog položaja – sjever i jug spajaju se tu kao rijetko gdje. Ovdje se susreću četiri  velike europske biogeografske regije: panonska, kontinentalna, alpinska i mediteranska. Četiri srca, četiri klime, četiri priče. U jednom danu možeš osluškivati jutarnji kreket žaba Kopačkog rita te ples roda Lonjskog polja, uživati u popodnevnoj igri dupina u Jadranu, pa na večer čekati medvjeda u šumama Gorskog kotara. Listajući stare knjige, u svakom poglavlju nalaziš pozive na otkrivanje – jer Hrvatska je, biološki gledano, knjiga bez kraja.

Ne čine Hrvatsku samo čudesne životinje – čak 30.000 različitih životinja živi ovdje, već i skoro 5000 vrsta biljaka. Zamislite mozaik boja i oblika, od neobičnih orhideja do nježnih biljaka cretova i otpornih šuma prašuma. Možda mislite da ste ih vidjeli sve? Možda ste baš ispod vašeg prozora promatrali leptira kojeg nema nigdje u svijetu – dobro došli u hrvatsku svakodnevicu!

A kako je to moguće da su i dalje tu? Pitate se, zar netko pazi na sve te priče, zar postoji ruka koja brine da divljina opstane? Naravno – tu su naši nacionalni parkovi, parkovi prirode, područja ekološke mreže Natura 2000, tisuće zaljubljenika u biljke i životinje. Svaki istraživač, svaki planinar, svako dijete na školskoj ekskurziji doprinosti ovoj golemoj zagonetki života.

Hrvatska nije samo bogata vrstama, ona je bogata zajedništvom – krajolik u kojem se čovjek i divljina stoljećima bore za ravnotežu. Nije lako, ali još uvijek imamo mjesta za vuka koji zavija na Velebitu, i za lastavicu pod krovom. Imamo ribe koje plivaju od Neretve do Save, kukce koji strpljivo žive u draču i kamenjaru, i ptice koje prelete tisuće kilometara da bi se vratile baš k nama. Priroda Hrvatske nije fraza iz udžbenika. To je susret s čudom, svakog dana. To je obećanje da će djeca danas imati priliku upoznati svijet oko sebe prije nego se zauvijek promijeni. Zato čuvajmo ovu bioraznolikost – budite istraživači, budite čuvari, budite prijatelji prirodi.