Da bismo razumjeli važnost bioraznolikosti, moramo poznavati neke osnovne termine. Donosimo kratki pregled pojmova koje bismo svi trebali usvojiti:

1. Autohtone biljke su biljke koje prirodno rastu na određenom području, kao samoniklo bilje tj. bez utjecaja ljudi (za razliku od unesenih ili introduciranih vrsti koje nisu postojale na nekom području dok nisu donesene ljudksim djelovanjem). Autohtone biljke koje rastu samo na tom geografskom području nazivamo i endemskima.
2. Bioraznolikost (biološka raznolikost) je pojam kojim definiramo ukupnu raznolikost života na Zemlji uključujući različite vrste organizama, genetsku raznolikost unutar populacije iste vrste i ekosistemsku raznolikost tj. različite ekosustave (šume, oceani, rijeke i sl.). Održavanje bioraznolikosti je iznimno važno za funkcioniranje ekosustava jer svaka vrsta u prirodi ima svoje mjesto i svoju svrhu.
3. Ekosustavi

   Skup živih organizama (biljke, životinje, bakterije i sl.) i njihovog neživog okruženja (voda,  na određenom prostoru koji međusobno djeluju kao funkcionalna cjelina. Ekosustav mora sadržavati proizvođače, potrošače, razlagače te mrtvu i anorgansku tvar. U osnovoj klasifikaciji dijelimo ih na vodene i kopnene, a kao primjere možemo navesti šumu, jezero, pustinju, močvaru.

4. Invazivne strane vrste

   Vrste koje su uvedene u novo stanište, obično ljudskim djelovanjem, spadaju u direktne prijetnje lokalnim vrstama, ekosustavima i bioraznolikosti. Dok je strana vrsta svaka koja prirodno ne nastanjuje određeni ekosustav, invazivna strana vrsta negativno utječe na stanište, prirodu i zdravlje ljudi. Dobar primjer je ambrozija, koja se brzo širi, a čije djelovanje dovodi do zdravstvenih problema milijuna ljudi širom svijeta. Kontrola invazivnih vrsta vrlo je zahtjeva stoga je najbolje rješenje prevencija i sprečavanje širenja invazivnih vrsta u novim područjima.

5. Klimatske promjene 

   Globalno zagrijavanje i klimatske promjene mijenjaju staništa i uvjete života za mnoge vrste što može dovesti do migracija vrsta, izmjena u reproduktivnim ciklusima, a u nekim slučajevima i do izumiranja. Porast temperatura, promjene u obrascima oborina i učestalije ekstremne vremenske pojave i slične posljedice klimatskih promjena direktno narušavaju prirodna staništa i značajno mijenjaju ekosustave te urušavaju njihov način funkcioniranja.

6. Održivo korištenje resursa

   To je pristup koji nam omogućuje da koristimo prirodne resurse (poput šuma, vode, ruda) ne potkopavajući sposobnost planeta da ih obnovi. Cilj održivog korištenja resursa je spriječiti katastrofalne posljedice koje gubitak biljaka, životinja i ekosustava ima na budućnost planeta. Pojednostavljeno rečeno, održivo korištenje znači da u upotrebi resursa vodimo računa o njihovoj obnovi i njihovom potpunom iskorištavanju u smislu kružnog gospodarstva.

7. Ugrožene i izumrle vrste

   Vrste koje su na rubu izumiranja ili su već izumrle zbog ljudskog djelovanja, klimatskih promjena ili drugih faktora. Zaštićene su međunarodnim ugovorima i zakonima, a njihova reintrodukcija i povratak cilj su mnogih ekoloških inicijativa, u koje ubrajamo i rewilding. Postoje uspješni primjeri ponovnog širenja ugroženih vrsta, a nama najbliži je povratak europskog dabra (kojeg nije bilo u Hrvatskoj od kraja 19. stoljeća) no od 1996. kada je započet proces reintrodukcije ova vrsta postala je raširena uz područje rijeke Drave.

8. Usluge ekosustava

   Prirodne usluge koje ekosustavi pružaju ljudima ključne su za ljudsku dobrobit i gospodarski razvoj, a obuhvaćaju opskrbne usluge (priroda nam daje hranu, vodu, drvo i druge prirodne resurse), regulacijske usluge (prirodna regulacija klime, pročišćavanje vode i zraka, kontrola poplava, oprašivanje), usluge staništa tj. održavanje prirodnih staništa za biljke i životinje te očuvanje genetske raznolikosti i kulturne usluge poput rekreacije i duhovnih vrijednosti. Primjeri usluga ekosustava su oprašivanje cvijeća, prirodno filtriranje kišnice, ribarstvo i korištenje ljekovitog bilja.

9. Veći rizik od bolesti
   Bioraznolikost djeluje kao prirodni zaštitni sloj između ljudi i bolesti koje prenose životinje stoga gubitak bioraznolikosti povećava širenje zaraznih bolesti. Izumiranje narušava ekosustave, a uništavanje prirodnih staništa povećava kontakt između ljudi i životinja. Vrste koje lako dolaze u kontakt s ljudima – poput miševa i komaraca - često su prijenosnici bolesti, a otprilike ¾ novih zaraznih bolesti dolazi od životinja (zoonoze).
10. Zaštićene endemske vrste 
    

    U Hrvatskoj su to one biljne i životinjske vrste koje rastu samo na određenom geografskom podučju, a štiti ih zakonska regulativa kako bi se očuvale za buduće naraštaje. Najpoznatije zaštićene endemske biljne vrste u RH su velebitska degenija, biokovsko zvonce, hrvatska sibireja, runolist, hrvatska perunika, dubrovačka zečina, dalmatinska iglica, istarski zvončić, palagruški kupus i kitajbelov pakujac. Od životinjskih vrsta spomenimo ogulinsku špiljsku spužvicu,  jedinu podzemnu slatkovodnu spužvu na svijetu te čovječju ribicu, endema Dinarida, vodozemca s najduljim životnim vijekom koji može doživjeti 60 godina života.