Hodajući u proljeće stazama Botaničkog vrta PMF-a u Zagrebu, najstarijeg hrvatskog sveučilišnog botaničkog vrta, čini mi se da priroda iznova piše istu priču, a opet svaki put drugačiju. Biljke koje desetljećima uzgajamo i njegujemo, promatramo i proučavamo, pričaju nam o strpljenju, otpornosti i stalnoj mijeni. U tom mikrosvijetu, na samo četiri hektra u srcu Zagreba, sažet je bogati svijet svjetske flore, ali i flore Hrvatske – zemlje koja, iako mala, čuva nevjerojatnu prirodnu raskoš. I upravo ta raskoš, ta "divljina", inspirirala je i ovaj projekt: Hrvatska Divlja.

Ovaj tekst nije samo uvod u jedan projekt, već i poziv. Poziv da na kratko zastanemo i pogledamo oko sebe – i prema sebi.

Hrvatska: mala zemlja velike biološke raznolikosti

Hrvatska se može pohvaliti iznimnom biološkom raznolikošću, osobito kada govorimo o biljnom svijetu. Zahvaljujući geografskoj raznolikosti, spoju mediteranskih, planinskih i kontinentalnih ekosustava te brojnim specifičnim staništima poput onih krša, otoka i močvara – naša zemlja postaje dom stotinama endemičnih i rijetkih vrsta, od kojih su mnoge ugrožene i zaštićene zakonom. S gotovo 5000 vrsta biljaka na maloj površini teritorija, Hrvatska se svrstava među tri floristički najbogatije europske zemlje, a to govori koliko je naša priroda dragocjena.

Flora nije samo ljepota – ona je identitet

Endemične vrste hrvatske flore – one koje nećete pronaći nigdje drugdje u svijetu – jedinstvene su biljke prilagođene specifičnim staništima, često skrivene visoko u planinama, na kamenjarima, na našim otocima, teško pristupačnim staništima…. One su na neki način dio našeg identiteta, tiha svjedočanstva geološke i evolucijske povijesti prostora na kojem živimo, naša prirodna baština koja zaslužuje poštovanje i pažnju. Hrvatskom florom ne bave se samo botaničari, biljke nisu puki objekt znanstvenih istraživanja, već i kulturni kapital. Od narodnih priča i travarskih znanja, do inspiracije u književnosti, slikarstvu i glazbenom stvaralaštvu, biljke su oduvijek bile tihi suputnici kroz našu povijest. Biljke su također ključ održivosti: bez zdravih biljnih zajednica nema ni čistog zraka, ni stabilne klime, ni oprašivača, ni korisnog tla... U prirodi ništa nije izolirano, već povezano kompliciranim odnosima i upravo ta isprepletenost čini svaku biljčicu, od najmanjeg korova i travke do najvećeg stabla, vrijednima naše pažnje. Ali, taj zeleni svijet je danas ugrožen: klimatske promjene, prodor invazivnih vrsta, urbanizacija, nemar i zaborav sve brže brišu tihe zelene glasove.

Botanički vrt kao utočište i laboratorij života

Kao voditelj Botaničkog vrta PMF-a, privilegiran sam svakodnevno svjedočiti nevjerojatnom bogatstvu i raznolikosti biljnog svijeta. U našem malom vrtu uzgajamo i proučavamo više od 6000 različitih vrsta biljaka, od kojih su mnoge endemične i ugrožene biljke hrvatske flore. Neke od tih vrsta njegujemo kao ex situ populacije, koje nam mogu pomoći u očuvanju prirodnih populacija pa čak i spašavanju od izumiranja. Osim uzgoja, izučavanja i konzervacijske biologije, u Vrtu se niz godina bavimo i provođenjem raznih 'zelenih praksi', poput smanjene košnje i uzgoja malih divljih površina, čime smo uspjeli privući mnoštvo korisnih životinja, naročito kukaca oprašivača: naš 'mini-rewilding' zaista funkcionira! Botanički vrt prije svega je znanstvena ustanova, ali i veliki izložbeni prostor, učionica na otvorenom, mjesto susreta znanstvenika, stručnjaka i laika, učenika i studenata, umjetnika, ljubitelja prirode…  Sa svima njima rado dijelimo naša znanja, iskustva i ljubav prema biljkama. Sada imamo priliku sve to proširiti i izvan granica Vrta, u sklopu uzbudljivog projekta Hrvatska divlja.

Hrvatska divlja: vizija otvorene, zelene budućnosti

Projekt Hrvatska divlja nastao je iz želje da se povežu tri ključne dimenzije: znanost, edukacija i kultura. To je platforma koja želi reinterpretirati način na koji gledamo prirodu – ne kao statičan katalog, već kao živu, dinamičnu priču koju pišemo svi zajedno.

Ciljevi su ambiciozni:

• predstaviti i popularizirati hrvatsku floru, naročito ugrožene i endemične vrste,
• razviti nove formate edukacije i interpretacije naše prirodne baštine (izložbe, publikacije, radionice, vizualna rješenja),
• potaknuti suradnju između znanstvenika i šire zajednice.
  
  

Uz znanstvenu i edukativnu komponentu, projekt se oslanja i na suvremenu progresivnu konzervacijsku praksu – rewilding – pristup koji promiče obnovu prirodnih procesa i vraćanje biljnih i životinjskih zajednica u ravnotežu. U svijetu koji je često pretjerano reguliran i „uređen“, Hrvatska divlja želi podržati ideju da priroda može i treba ponovno disati slobodno – uz našu pažnju, ali bez naše potpune kontrole. Zapuštene i degradirane urbane zelene površine, pa čak i zakutci naših vrtova, mogu se uz samo malo pomoći prepustiti prirodi da se obnove u male divljine, koje mogu biti utočišta samoniklim vrstama biljaka i korisnim životinjama.  

Ovo nije samo projekt konzervacijske biologije, već i razumijevanja prostora u kojem živimo, projekt koji traži novu vrstu pismenosti – ekološku pismenost koja se ne uči samo iz knjiga, nego iz promatranja, sudjelovanja i kontinuirane brige.

Priroda kao partner, a ne kulisa

U vremenu kada priroda u gradovima postaje sve tiša – jer je sve manje mjesta gdje može rasti slobodno – naša je dužnost ponovno je čuti. Hrvatska divlja je pokušaj da vratimo taj glas u javni prostor.

Kao društvo, trebamo nove narative koji će prirodu postaviti u središte i prikazati ne samo kao podlogu za razvoj i iskorištavanje, ili zelenu kulisu, nego kao ravnopravnog partnera u oblikovanju održive budućnosti.

Zaključno: zajednička odgovornost, zajednička nada

Ovaj projekt ne pripada samo jednoj instituciji. Pripada svima koji osjećaju odgovornost i ljubav prema prirodi. U svijetu u kojem prečesto zaboravljamo svijet oko sebe, Hrvatska divlja želi nas naučiti da zastanemo, gledamo bolje, promislimo...

Pozivam vas da nam se pridružite – kao znatiželjni promatrači, kao čuvari prirode, kao pripovjedači o biljkama. Jer priroda Hrvatske još ima mnogo priča za ispričati. Samo ako joj damo priliku – i prostor.