Na prvi pogled, može izgledati kao jednostavan trenutak – pčela sleti na cvijet, pokupi malo peluda i odleti dalje. No upravo taj čin oprašivanja pokreće jedan od najvažnijih procesa u prirodi – pretvaranje cvijeta u plod, a peluda u novu generaciju biljaka.

Bez oprašivača, naš svijet ne bi bio ni približno ovako šaren, hranjiv ni stabilan.

Što je oprašivanje – i tko ga obavlja?

Oprašivanje je prijenos peluda s prašnika na tučak cvijeta. Taj proces omogućuje biljkama razmnožavanje i stvaranje sjemena, a za to se većina njih oslanja na pomoć živih bića – tzv. biotičke oprašivače.

Najpoznatiji među njima su:

• Medonosne pčele, koje oprašuju velik broj poljoprivrednih kultura
• Divlje pčele (solitarne, bumbari) – često učinkovitiji oprašivači od domaćih pčela
• Leptiri, kornjaši i muhe, koji nesvjesno prenose pelud
• Ptice i šišmiši u tropskim krajevima

Oko 75 % usjeva koji se koriste za ljudsku prehranu ima koristi od oprašivača, a više od trećine izravno ovisi o njima za proizvodnju plodova.

Više od hrane

Kada govorimo o oprašivanju, ne govorimo samo o jabukama, trešnjama i rajčicama. Govorimo i o:

• biljkama koje hrane divlje životinje
• biljkama koje drže tlo na okupu, sprječavajući eroziju
• biljkama koje su dom i sklonište za tisuće drugih vrsta
• cvijeću koje pčelama i leptirima daje energiju, a pticama sjeme

Svaki plod započinje cvijetom, a svaki cvijet treba nekoga tko će ga povezati s drugima. Bez tog povezivanja – bioraznolikost slabi, a s njom i otpornost cijelog ekosustava.

Oprašivanje je ugroženo

Nažalost, oprašivači su pod sve većim pritiskom. Pesticidi, bolesti, klimatske promjene i gubitak staništa dramatično smanjuju njihove populacije. To nije samo njihov problem – to je problem biljaka, životinja i ljudi.

Što možemo učiniti?

• Saditi autohtone medonosne biljke u vrtovima i na balkonima
• Izbjegavati korištenje pesticida
• Podržavati projekte poput Hrvatska Divlja, koji obnavljaju prirodna staništa
• Edukacijom širiti svijest o važnosti oprašivača